Mistika je direktna neposredna spoznaja Boga religijskim ili vlastitim doživljajem. Nakon takvog mističnog iskustva, daljnji život osobe je kvalitetniji i produhovljeniji (preporučujem da pogledate film Kontakt).
Za razliku od mistike, magija je nauka koja poučava praktičnu primjenu najnižih zakona prirode, pa sve do najviših zakona duha kada magija prerasta u mistiku. Nivo svijesti i morala čovjeka koji prakticira magiju određuje podijelu magije na crnu i bijelu. Shvaćanje magije kao nešto loše posljedica je toga što su se njome oduvijek bavili primitivni ljudi niskog morala, varalice i šarlatani.
Bijela magija djeluje preko spiritualnih aspekata shvaćanja, mudrosti i ljubavi, s namjerom da pomaže, liječi i savjetuje. Osnovni objekt magije je spoznaja višeg Ja i njegovog odnosa sa stvarnošću i silama koje djeluju na njega. Metode kojima se više Ja oslobađa negativnih djelovanja iz vanjskog svijeta su meditacija, kreativna vizualizacija, evokacija, molitva i talismani. Magija nas uči vladati svojim nagonima i kontrolirati ih te kako da ih preobrazimo na viši aspekt.
Ljudska svijest je sklona magjii i religiji od svog postanka do danas. To znači da su sklonosti ritualima duboko ukorijenjeni u ljudskom nesvjesnom. Magija je kroz ljudsku povijest poprimala različite oblike, ovisno o vremenu nastanka i naroda koji ju je prakticirao, npr. Zoroastrizam, Egipatska magija (Mojsije je bio egipatski svećenik), druidizam, šamanizam, Kabala, Hermetizam... Bit vjerskog i magijskog rituala obreda je ista – fokusiranje energije na željeni cilj kako bi se osigurao uspjeh.
Prvi rituali magije pojavili su se još u vrijeme spiljskog čovjeka. Crteži lova na zidovima pećina i ritualni plesovi koje su prakticirali prastanovnici, govore o molitvi božanstvu za ispunjenje želje uspješnog lova, kao i vjeri čovjeka da je dovoljno moćan ostvariti uspješan lov. Tijekom evolucije ljudskog roda, čovjek je njemu nerazumljivim svemirskim silama davao simbolički oblik koristeći se crtežom i slikama. Na taj način je napredovao u svjesnosti prema svom višem Ja – sebi samome, spoznaji da je dio Prirode i Univerzuma kome se klanja.
Magijski rituali i fokusiranje pažnje na simbole kao što su križ ili krug, izaziva promjenu i širenje svijesti, jer se ostvaruje kontakt sa Božanskom emanacijom sile sadržanom u tom simbolu. Danas to potvrđuju neuroznanstvenici koji su u našem mozgu otkrili "Božju točku" u slijepoočnom režnju, koja se aktivira promatranjem (meditiranjem) tih simbola.

Temelji magije zanovani su na vjerovanju u postojanje natprirodnih sila na koje čovjek može utjecati. Za razliku od magije, religija je vjera u natprirodne sile koje čovjek ipak ne može kontrolirati i koristi se nizom obreda da prizove njihovo milosrđe. Prema tome možemo zaključiti da u magiji čovjek utječe na natprirodne sile kako bi izazvao određene željene promjene, a u religiji se koristi molitvama za milosrđe, jer se religija temelji na klanjanju i obožavanju. Magija i religija u svojim vrhuncima, najvišim stupnjevima ulaze zajedno u područje mistike.
Mistika je sklonost tj. istraživanje tajnastvenog, otajstvenog. Kao filozofsku doktrinu misticizam je zasnovao u 3. stoljeću Plotin. Plotin proširuje termin mistike na sjedinjavanje čovjeka sa božanstvom, božanskim silama u ekstazi, odnosno mističnom zanosu. U 13. stoljeću taj mistični zanos opisala je Sveta Terezija Avilska u svojoj knjizi "Zamak duše". U knjizi ona opisuje svoj prolazak kroz sedam odaja do mističnog sjedinjenja i daje uputstva kako se to može ostvariti. Također se u knjizi "Tamna noć duše" Svetog Ivana od Križa opisuje njegov osobni put i promjene koje su se događale na njegovom duhovnom putu.
U židovskom mističnom pokretu preko meditacije i magičih formula praktikant može postići duhovno putovanje kroz 7 astralnih sfera i na taj način može ostvariti put do božanskog trona koga čuva Anđeo Ezekijel. Mistika je najviša forma duhovnog života i u širem smislu mističnom se naziva i svaka filozofija koja vjeru pretpostavlja nauci, a intuiciju razmišljanju.
Magičar ili mudrac koji želi u svom životu ostvariti najviši stupanj savršenstva može u sebi utjeloviti Božansko okno percepcije koje obuhvaća sve aspekte, kvalitete Boga, a svetac postiže savršenstvo samo u jednoj kvaliteti, npr. milosrđu. Svetac molitvama i pobožnošću postaje dio božanskog aspekta a kada postiže savršenstvo te kvalitete on gubi svoju osobnost. Za razliku od sveca, magičar nikada ne gubi svoju ličnost.
Magijski simboli su: krug, trokut, pentagram, šalomonov pečat, križ... Talismani su predmeti kojima se daju određena magijska svojstva putem rituala koji štite osobu za koju su napravljeni. Najsnažnija zaštita su talismani napunjeni energijama simbola genija planeta.